Želučani motilitet – Funkcija i kako održavati ravnotežu
Želučani motilitet – Ritam vašeg gastrointestinalnog trakta
„Motilitet? To se mene ne tiče!” Mnogo ljudi to pomisli kada prvi put čuju ovaj većinom nepoznat termin. Motilitet je zapravo neophodan za svakoga od nas, a to je dobra stvar. Motilitet je termin za precizno koordinirane kretnje želuca i crijeva.
Što je točno motilitet?
Kada vam hrana dođe do želuca, probava može početi raditi punom parom. Da bi tijelo moglo iskoristiti pojedine hranjive tvari na najbolji mogući način, prvo mora razložiti hranu u najmanje sastavnice. Obično hrana ostaje u želucu oko tri sata prije nego što uđe u tanko crijevo, a zatim u debelo crijevo. Kako se brzo želudac prazni ovisi o sastavu hrane.
Radi postizanja maksimalnog učinka, probavni sokovi već moraju biti dobro pomiješani s hranom u želucu. Kada probavni sadržaj dođe do crijeva, dalje ga razlažu probavni enzimi iz gušterače. Ali samo to nije dovoljno: osim toga, neophodno je da se razgrađena hrana transportira na kontrolirani način nakon svakog koraka probave.
Upravo zato motilitet u probavnom traktu igru tako važnu ulogu: želudac i crijeva mogu se aktivno kretati kao reakcija na položaj i količinu hrane koju treba probaviti.
Mišići želuca i crijeva obavljaju peristaltiku, valovite kontrakcije mišića, kojima se probavni sadržaj prenosi dalje po probavnom traktu. Ova koordinirana kontrakcija i opuštanje podsjeća na kretanje gliste. Koliko se mišići kreću ovisi o količini i položaju hrane. Segmentalne kretnje (one koje su ograničene na pojedina područja želuca ili crijeva) dobro miješaju hranu. Želučani sokovi i probavni enzimi raspoređeni su po cijelom probavnom sadržaju.
Taj motilitet se ne koordinira izravno iz mozga, već to čini enterički živčani sustav, odnosno mreža živaca u probavnom traktu koju sačinjava otprilike jednako živčanih stanica koliko i leđnu moždinu. Enterički živčani sustav može djelovati neovisno o mozgu, ali je on, naravno, povezan s njime i oboje mogu primati i slati signale.
Što utječe na motilitet?
Mnogo čimbenika može negativno utjecati na kretanje mišića u gastrointestinalnom traktu. Na primjer, moguće je primijetiti poremećaj kod osoba s funkcionalnim gastrointestinalnim bolestima (FGID – „functional gastrointestinal disorders”) koji se aktivira kod osoba s visokom razinom stresa ili lošom dijetom.
Funkcionalne gastrointestinalne bolesti
Funkcionalne gastrointestinalne bolesti (FGID) kao što su sindrom iritabilnog crijeva ili iritabilni želudac često su povezani s nepravilnim motilitetom. Osobe s iritabilnim želucem ponajprije imaju osjećaj punog trbuha, brzo se zasite i često osjećaju bol u gornjem dijelu trbuha. Osobe sa sindromom iritabilnog crijeva najviše pate od bolova u trbuhu i nadutosti. Simptomi oba poremećaja vrlo su slični i preklapaju se u 30 % pacijenata. Saznajte više o tome u dijelovima koji se bave sindromom iritabilnog crijeva i iritabilnim želucem.
Psihološki čimbenici
Psiha također može utjecati na želudac i uzrokovati smetnje u kretnjama mišića. To bi mogla biti posljedica činjenice da tijelo oslobađa više hormona stresa tijekom velikog emocionalnog pritiska.
Što se događa kada se motilitet poremeti?
Ako se motilitet gastrointestinalnog trakta poremeti, može doći do narušenog transporta probavnog sadržaja.
Mišići u gornjem dijelu želuca previše su napeti da bi se mogli volumenom prilagoditi i pružiti dovoljno fiziološkog prostora za unesenu hranu. Mišići u donjem dijelu želuca, koji vodi do tankog crijeva, previše su opušteni za transport hrane prema crijevima.
U slučaju poremećenog motiliteta, mnogi ljudi istovremeno dožive više probavnih problema. Ti problemi mogu uključivati sljedeće:
- Osjećaj punog trbuha
- Nadutost
- Mučnina i povraćanje
- Žgaravica
- Želučana bol
- Grčevi u želucu
Liječenje dismotiliteta
Učinkovita terapija za dismotilitet mora ponajprije biti fokusirana na temeljni uzrok. Nakon ublažavanja okidača ili utvrđivanja i liječenja uzroka poremećaja, moguće je ublažiti simptome i povratiti koordinirane kretnje gastrointestinalnog trakta.
Uravnoteženi životni stil uključuje fizičku aktivnost, kao i prilagođenu prehranu.
Teško je navesti neku općenitu izjavu o tome koja hrana potiče simptome i koja ne potiče. Svaka je osoba drugačija, posebno kada je riječ o prehrani. Stoga je dobro probati individualni plan prehrane.
Slijedite savjete svojeg liječnika i razvijte osobni plan prehrane. Možete pokušati i sljedeće:
- uspostavite rutinu jela koja uključuje doručak, obrok u sredini dana i obrok navečer, uz odgovarajuće manje obroke između većih
- jedite manje porcije
- smanjite vrijeme između obroka i nemojte propustiti obrok
- žvačite polako i posvetite mnogo vremena jelu
- izbjegavajte jesti „u trku”, pokušajte jesti za stolom
- pijte dovoljno tekućine
- izbjegavajte prejedanje i post
Ako vam te mjere ne pomognu, možete pokušati (uz medicinski nadzor) strogu dijetu koja se inače preporučuje pacijentima s IBS-om, u trajanju od 6 tjedana. Njome se isključuje sva hrana i pića za koje se na temelju istraživanja i kliničke prakse smatra da uzrokuju probleme. Ta dijeta ima niski udio Fermentirajućih Oligosaharida, Disaharida, Monosaharida i Poliola, tako da je poznata po skraćenom nazivu FODMAP dijeta. Važno: FODMAP dijeta je velika intervencija. Stoga se ona provodi isključivo pod nadzorom liječnika i/ili kliničkog nutricionista.
Stresno vrijeme / Kada želudac poludi od stresa na poslu
Stres na poslu postao je dio svakodnevnog života za mnogo ljudi. U takvim situacijama, mala promjena, kao što je prolazak mjehura plina, može aktivirati simptome i izazvati mnogo gori osjećaj kada je osoba pod stresom i umorna. Stres ne samo da može izazvati psihološke probleme kao što je sindrom izgaranja, već može i utjecati na gastrointestinalni trakt.
Saznajte više
Iberogast®
Poremećaji u gastrointestinalnom traktu obično ne samo da su iznimno neugodni i povezani s nizom problema, nego nam i često još više otežavaju svakodnevni život. Dobro je da postoji Iberogast®: kombinacija devet ljekovitih biljaka djeluje i na temeljne uzroke i na neugodne simptome.